Blogopen Socialopen 2010

Miladin Kovačević i Brice Taton

Hajde malo mozganja: ko nedostaje na slici?

1226157174ac30ec79666d316474175_midcol


3 komentara to “Miladin Kovačević i Brice Taton”


  1. Marjan Milanov said:

    Da, zanimljivo podsećanje!

    Naš “čovek” (potpada pod definiciju ako izvučemo svu humanost iz nje) prebije, gotovo ubije, “stranca”, država mu da lažni pasoš, pomogne u begstvu, plati milionče na njegovu “recku”.

    Neko je pokušao da iskopira takav recept, samo geografski pomereno, malo pretera u tome (ubije čoveka). Posledice ovoga ćemo videti, ali ovo možda jeste i jedna od posledica prethodnog (ponašanja države).

    P.S. Nedostaje Uroš, onaj za koga traže pravdu! Možda i neko drugi!


  2. admin said:

    Ja malo drugačije gledam na ovaj problem: mogao bi i Uroš da uđe u ovu sliku, ali nije to bitno, nego je bitna činjenica koliko mediji uspeju da uobliče naš način mišljenja.

    Prvo, o Tatonu niko ništa nije rekao, osim da je mirno sedeo u kafiću i uz kafu dobio batine. Ja ne verujem u to. Uroš, osudili ga, a u medijima nismo čuli niti jednju njegovu izjavu. Nisu bzv. delije tražile pravdu za njega. Taj policajac u celoj priči nije čist, ali bi neko da se obračunava sa mladima.

    Kovačević, postao je zvezda preko noći, a ovo je tek poseban slučaj – sve u svemu, gledamo rehabiliticiju Slobodana Miloševića.


  3. Louis Krstic said:

    U svim ovim pričama se da sagledati duhovna nedozrelost čoveka ovog podneblja. Kada bi je bilo onda ne bi bilo taborisanja i branjenja “naših” a napadanja “njihovih.”
    Suštinski u životu ne postoje ni naši ni njihovi te svako mora odgovarati za svoje nedelo gde god da je učinjeno. Istovremeno, svako može izigravati dobročinstvo samo sa novcem kojeg izvadi iz sopstvenog džepa a kojeg je zaradio sopstvenim radom.
    Svako onaj ko istinski voli sebe i život oko sebe neće nikada tražiti izuzeće od zakona ni za sebe niti za svoje (pripadnike partije, porodice, nacije, države…)
    Kada rekoh da nedostaje duhovna zrelost nisam mislio da nedostaje religija i religioznost. Jer, religioznih ima ali biti religiozan ne znači biti i duhovno zreo. Mnogi religiozni, su najčešće pogrešno prihvatili i suštinu same religije koja u svojoj osnovi ima u zadatak da čoveka nauči da bezuslovno živi sa zakonom ljubavi koji pak traži da se nikada ne nasrće na druge ljude (bilo misaono, bilo verbalno ili fizički) ali da ne nasrće ni na njihovu imovinu.
    Da bi se suština razumela neophodno je raditi na podizanju vlastite svesti o svrsi, smislu i cilju života. Dok god čovek ovoga nije svestan dotle će olako činiti nedela i olako usmeravati zakon protiv jednih a sam stajati izvan domašaja istog.
    Dok ove stvari ne budu shvaćene i utkane u suštinu života dotle će i sama ekonomska situacija biti na najnižim granicama. Jedno se bez drugog ne može razvijati i menjati na bolje.

Komentari: