Danilo Kiš i antiroman – drugi deo
February 7th, 2009
Danilo Kiš podnaslovom “satirična poema” u “Mansardi” usmerava satiru ka junakovom idealizmu, na njegov donkihotovski svet fikcije. Sličan postupak uočavamo i kod Sterije.
Danilo Kiš podnaslovom “satirična poema” u “Mansardi” usmerava satiru ka junakovom idealizmu, na njegov donkihotovski svet fikcije. Sličan postupak uočavamo i kod Sterije.
U tradiciji antiromana, Danilo Kiš nesumnjivo duguje Jovanu Steriji Popoviću, Marku Ristiću i Vladanu Radovanoviću. Koje su teorijske osnove na kojima antiroman kao praksa osporavanja žanra postaje konstruktivni obrazac žanra, najbolje vidimo na primeru Danila Kiša i njegovog dela.
Uvodni deo studije “Danilo Kiš u okviru srpske književne tradicije” koja govori o odnosu Danila Kiša prema tradiciji antiromana, Crnjanskom, Kostiću, Andriću, Isidori Sekulić i prevodilaštvu.